Recenzija telefonskih i internet usluga koje povećavaju privatnost korisnika

Dinamičnost suvremene komunikacije među ljudima u velikoj se mjeri može pripisati uporabi mobilne telefonije, interneta i drugih oblika elektronske tehnologije. Raširenost mobilne telefonske mreže i bežičnog spajanja na internet omogućili su da velik broj ljudi može komunicirati s drugima gotovo bez obzira gdje se nalazili, što je donijelo znatne prednosti, ali i određena ograničenja privatnosti korisnika. Među prednostima se očigledno ističe brzo i učinkovitosti stupanje u kontakt s drugim osobama, bilo iz privatnog ili poslovnog okruženja, dobivanje informacija ili traženje pomoći, koje se može ostvariti u bilo kojem času jer korisnici nisu vezani za određena mjesta kao kad se radio o fiksnim telefonskim linijama.

No budući da je komuniciranje dvosmjeran proces, to istodobno znači da je takav korisnik jednako lako postao dostupan drugim osobama koje ga mogu kontaktirati bilo gdje i bilo kada, po svojem izboru. Doduše, korisnik telefona (bilo fiksnog ili mobilnog) uvijek ima mogućnost ne prihvatiti poziv, ignorirati poziv ili onemogućiti spajanje razgovora na svoj telefonski broj. Isto vrijedi i za dolaznu komunikaciju internetom. Na taj način korisnici nastoje regulirati količinu i vrstu dolaznih informacija bilo zbog informacijskog preopterećenja, bilo zbog potrebe za selektivnim komuniciranjem. No ta ista tehnologija je stvorila svojevrsnu neravnotežu između velike količine dolaznih informacija u bilo kojem času i mogućnosti njihovog reguliranja od strane pojedinca. Zbog tog razloga usluge telekomunikacijskih operatera koje omogućuju bolje reguliranje vrste i vremena primanja informacija mogu pridonijeti većem individualnom osjećaju kontrole uporabe tehnologije, a time i povećanju prednosti koje ona donosi.

Današnja komunikacijska tehnologija ima i snažan utjecaj na neke oblike socijalnog ponašanja. Očigledno je da velik broj ljudi, osobito mladih, komunicira s prijateljima, poznanicima, pa čak i poslovnim partnerima, koristeći računalne programe koji omogućuju brzu razmjenu informacija, dogovaranje o sastancima i izlascima, planiranje događaja itd. (kao što su aplikacije za internetske socijalne mreže). Ti programi znatno povećavaju količinu razmijenjenih informacija i njihovu dostupnost do željenog kruga ljudi koji su uključeni u mrežu kontakata. No pretpostavka zadovoljavajućeg korištenja spomenutih programa opet je mogućnost kontroliranja odlaznih informacija o sebi i dolaznih od drugih ljudi. Druga je pretpostavka da se mreža osoba koje međusobno komuniciraju na takav način sastoji od korisnika koji imaju uzajamno povjerenje, što znači da je vrsta informacija o pojedincu na taj način zaštićena. Povjerenjem i normom ponašanja ograničenog korištenja takvih informacija regulira se opasnost da korisnik ovakvih usluga doživi neugodnost. Stoga je sve što omogućuje upravljanje informacijama o sebi sa stanovišta korisnika ovakve tehnologije korisno.

No komunikacijska tehnologija o kojoj je ovdje riječ potiče također i zamjenu ili nadopunu nekih tradicionalnih oblika socijalnih ponašanja drugačijima. Tehnologija je omogućila ostvarivanje intenzivnih socijalnih interakcija na nov način. On ne uključuje izravan kontakt i upoznavanja druge osobe korištenjem uobičajenih informacija bitnih za socijalnu percepciju, stvaranje cjelovitog dojma o drugoj osobi i reguliranje odnosa s njom. Naprotiv, ova tehnologija omogućuje reduciranje količine razmijenjenih socijalnih informacija na onu razinu koja u tom trenutku odgovara ljudima u takvoj interakciji, a istodobno omogućuje uspješnije manipuliranje samopredstavljanjem. To sa sobom nosi rizik u razvijanju dvostrano prihvatljivih interpersonalnih odnosa.

Ovaj se rizik prije svega veže uz potrebu ljudi da s nepoznatima podijele informacije o sebi ili pošalju poruke za koje ne žele da ih se poveže s njima, tj. važno im je da ne bude poznat njihov identitet. To može varirati od objavljivanja vlastitog bloga u kojem se iznose razmišljanja i iskustva, predstavljanja svojih postignuća i aktivnosti, nuđenja usluga ili prodavanja čega, do traženja kontakta s osobama određenih obilježja. Ovo je sve moguće ostvariti anonimno, prikrivajući identitet pošiljatelja poruke ili informacije o sebi – ako povratna veza nije očekivana. Ova potreba nije nova, te je poznato da se u nekim novinskim oglasima oduvijek koristi mogućnost anonimnosti jer se odgovor očekuje „pod šifrom“.

No teškoća nastaje kad incirajuća osoba očekuje ili želi dobiti neku povratnu informaciju od drugih ljudi. To je u svakom onom slučaju kad je smisao slanja poruke ili objavljivanja podataka o sebi zapravo potaknuti neke druge ljude da reagiraju i pokušaju stupiti u kontakt s pošiljateljem. Ako se radi o komuniciranju internetom, anonimnost može biti sačuvana po želji obje osobe. U toj komunikaciji se u velikoj mjeri može regulirati količina informacija koja se izmjenjuje, a može se i regulirati vrijeme komuniciranja. No to je znatno teže ostvariti kad se komunicira telefonom. Naime, ukoliko inicijator slanja poruka želi povratnu vezu, mora ostaviti podatke za kontaktiranje. I dok se anonimnost telefonskog broja inicijatora može sačuvati, privatnost može biti ugrožena jer vrijeme i količina primanja poruka nije pod kontrolom te osobe. Dovoljno je primjera kad pojedinci dobivaju poruke koje su neželjene jer su mnogobrojne, neugodne, uvredljive, prijeteće ili stižu u neprikladno vrijeme. Ako se radi o osobama čiji je identitet poznat pošiljateljima takvih poruka i oni to zloupotrebljavaju, neugodnost je gotovo nemoguće izbjeći bez promjene telefonskog broja ili pokretanja zakonskih postupaka. No to je redovito prihvatljiva razina rizika na koji pristaju svi koji koriste komunikacijsku tehnologije.

Druga je pak situacija kad se osoba koja inicira komunikaciju ili traži povratnu informaciju na poruku koju je poslala, treba u određenoj mjeri identificirati njoj potpuno nepoznatim pozivateljima (npr. davanjem svojeg kontaktnog telefonskog broja). Budući da nema nikakvih informacija o namjerama druge strane, inicirajuća se osoba s pravom osjeća nesigurno i nezaštićeno, jer je o sebi ranije otkrila informacije osobne naravi, što drugima u toj interakciji daje prednost, a dajući podatke za kontaktiranje ugrožava svoju privatnost. Ta je osoba potencijalno izložena neugodnostima jer ne postoji ravnoteža u stupnju samootkrivanja i mogućnosti provjeravanja vjerodostojnosti informacija koje druga strana šalje o sebi. Zato je u ovoj prvoj, ranoj fazi takvog oblika uspostavljanja kontakata psihološki i praktički zaštita identiteta i privatnosti inicirajuće osobe njoj vrlo važna. Time se uspostavlja ravnoteža s drugom stranom u komunikaciji koja ima prednost potpune anonimnosti. Ako se na obostrani interes ili zadovoljstvo takva interakcija razvije, kao i u svakom pozitivnom odnosu postupno se smanjuje potreba za samozaštitnim ponašanjem, kao što je u ovom slučaju prikrivanje svojeg identiteta. Ako se pak pokaže da je razvoj interakcije nepoželjan za inicirajuću osobu, mogućnost njenog prekidanja bez nepoželjnih posljedica (npr. upornost kojom druga strana šalje poruke ili telefonira, prijetnje) je vrlo korisna.

Pod vidom iznesene analize, dobrodošle su usluge telekomunikacijskih operatera koje, korištenjem posebnog telefonskog broja, omogućuju zaštitu identiteta osobe koja šalje poruku o sebi nepoznatim drugim ljudima. Postoji doduše potencijalna opasnost da se ovim uslugama koriste pojedinci za protuzakonite aktivnosti (npr. organiziranje prostitucije, šverc) ali to se može regulirati obavezom davatrelja usluga da otkrije identitet korisnika na zakonom predviđeni način.

Zbog navedenih razloga smatram da usluge telefonskog i Internet servisa pod nazivima ''Hoholu'' i ''Inteamus'' koje poduzeće Moj telekom d.o.o. namjerava ponuditi tržištu mogu dobro poslužiti zaštiti privatnosti korisnika i dati im veći osjećaj kontrole nad komunikacijom kad se radi o korisnicima koji imaju potrebu sačuvati svoj identitet, a ipak komunicirati s nepoznatim osobama.

U Zagrebu, 7. 3. 2008.
Dr.sc. Dean Ajduković