Ptičicaaa!

„Bok, ja sam Ivana i moram Vam ispričati kako mi je Hoholu pomogao. Moj hobi je fotografija. Za rođendan sam dobila profi fotić i otada skoro svaki dan nešto fotografiram. Odnedavno imam i svoj blog pod nickom „Ptičicaaa“. Tu svi mogu pročitati što sam taj dan fotkala, što ću sutra fotkati, male savjete, impresije... Nedavno mi se javio jedan, kako on kaže „stalni čitatelj“ i predložio da izmijenimo brojeve mobitela kako bismo popričali o fotografijama..., on je navodno fotograf.

Tu sam napravila veliku grešku. Naivno sam mu dala broj misleći da ćemo izmijeniti iskustva i to je to. No, njegovi pozivi postali su toliko učestali i u neke kasne sate da se to više nije dalo izdržati. Niti nakon mojih molbi da me više ne zove nije prestao.

Morala sam promijeniti broj mobitela, koji sam imala 5 godina. Da sam imala Hoholu broj sve bi bilo puno bezbolnije, mislim da ga se najvjerojatnije više ne bih ni sjećala, ovako je to bila životna škola.“

Na što paziti kod kupovine/prodaje stana?

„Prije godinu dana odlučio sam kupiti vlastiti stan i kao najrealnija opcija mi se činila da stavim oglas na net-u. Odabrao sam jedan poznati portal. Vrlo brzo uslijedili su prvi pozivi. Iako sam u oglasu molio da me zovu isključivo radnim danom između 18 i 22 sata, jer se kao kirurg jednostavno ne mogu javljati na telefon dok sam u bolnici, pozivi su dolazili u svako doba dana.

Nekako bi to još i otrpio, ali uskoro se moj oglas pojavio i na nekim sasvim drugim portalima koji objavljuju oglase (što je apsolutno ilegalno!) te su pozivi postajali sve češći, a kad su me počeli zivkati iz agencija za prodaju nekretnina, poludio sam.

U međuvremenu sam kupio stan i obrisao sve oglase na koje sam naišao, ali pozivi i dalje stižu…pomalo se osjećam kao Don Quijote.

Ne znam gdje mi je bila pamet, sve što sam trebao bio je Hoholu broj i svi, ali baš svi moji problemi, jednostavno bi nestali.“

Te dobre stare klupe

„Ja sam Iva i više nikada neću šarati po klupi, pogotovo ne na nju pisati svoj broj mobitela.

Idem u 4.d klasične gimnazije. U razredu smo sve same cure, ali sreća u nesreći je da je u našoj školi i sportska gimnazija. Za oko mi je zapeo jedan Mladen, košarkaš iz suprotnog turnusa, a njegov razred ima nastavu u istoj učionici kao i ja. Stoga sam ja jednog dana samouvjereno odlučila Mladenu na klupu napisati svoje ime, broj mobitela i poruku „Nazovi me :* „.

U cijeloj toj strci fulala sam klupu u kojoj sjedi Mladen i moj broj je dospio do očito nekog šaljivdžije koji je to imao potrebu obznaniti cijelom razredu. I tad su krenuli pozivi sa skrivenih brojeva, zafrkavanje, glupe poruke..., a kad se to pročulo u mom razredu htjela sam u zemlju propasti. Da sam bar ostavila svoj Hoholu broj...sad bi me vjerojatno Mladen grlio…“